Hrvatska već četiri godine nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. Brine li to ikoga? Izgleda da ova tematika, pogotovo njezin preventivni aspekt, već duži niz godina, nikome nije naročito zanimljiva. Ali, otkada se borimo ili možda plešemo s  Covidom-19, ipak se mentalno zdravlje sve češće spominje. Čini mi se samo deklarativno i informativno. Navode se podaci o povećanom broju depresivnih i anksioznih građana, odraslih ali i mladih, sve više je nasilja u obitelji, mnogima malo pomalo izmiče tlo pod nogama, vape za psihološkom pomoći. Brojne profesionalne udruge, neke institucije i pojedinci nude pomoć, ali opće strategije ipak nema na vidiku. A poznato je da Svjetska zdravstvena organizacija definira zdravlje kao „stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“. Dakle, jasno je da nema zdravlja, ako je ugroženo mentalno zdravlje!

Biti mentalno zdrav ne znači, kao se ponekad površno zaključuje, biti uvijek sretan i dobro raspoložen. I mali i veliki, i mladi i stari ne mogu tijekom svog života izbjeći brojna suočavanja s različitim teškoćama, gubicima različitih vrsta, neuspjesima, razočaranjima… Normalno je da se tada pojedinac osjeća loše, zabrinuto, ljutito, tužno, bespomoćno… Zna li u takvim situacijama izaći na kraj sa svojim emocijama? Posjeduju li ljudi vještine i sposobnosti koje će im pomoći da se prilagode situaciji u kojoj su se našli, a koja je za njih stresna? Naime, kada je mentalno zdravlje narušeno, gubi se fleksibilnost te se često koriste strategije za suočavanje s problemima koje su se već pokazale neadekvatnima. 

Briga za mentalno zdravlje postoji u društvima u kojima se poštuju i štite osnovna ljudska, politička, ekonomska i socijalna prava. Jesmo li mi takvo društvo? Od kada nas je pohodila pandemija izazvana corona virusom postaje sve očitije  koliko smo u proteklim desetljećima zanemarivali mentalno zdravlje. Naravno da ima ljudi koji su se ovoj situaciji dobro prilagodili. Snagu i optimizam pronašli su u aktivnostima koje ih vesele i opuštaju: čitanju, slušanju glazbe, slikanju, pisanju, češćim odlascima u prirodu ili na more. Mnogi su otvorili kutije koje su godinama stajale na nekoj visokoj polici i u njima otkrili davno zaboravljene uspomene, neki su se prihvatili temeljitijeg čišćenja stana… Ali mnogi, nažalost, nisu našli nijedan djelotvoran način kojim bi se zaštitili u ovoj stresnoj situaciji. Ne znaju kako se nositi se s neizvjesnostima, odricanjem od dugogodišnjih navika, socijalnom isključenosti, strahom od bolesti, strahom od gubitka zaposlenja, i mnogim drugim nedaćama!

Čini mi se da su naši mladi posebno ugroženi ako govorimo o mehanizmima zaštite i razvijenosti nekih socijalnih vještina. Mnogima su do sada, često probleme rješavali roditelji, vjerujući (naravno pogrešno) da im na taj način pomažu i olakšavaju život. I na širem društvenom planu preventivno djelovanje u domeni mentalnog zdravlja je vrlo često jalovo. Izuzetaka naravno ima, a jedan od njih je svakako Služba za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije koja godinama predano radi na podizanju kvalitete mentalnog zdravlja djece i mladih.

Nažalost, mnogi naši političari u kombinaciji s Kriznim stožerom nam vrlo često još dodatno otežavaju prihvaćanje ove situacije. Sjetimo se samo kolone sjećanja u Vukovaru. Za koga je bila donesena odluka o 500 sudionika, kada su svi znali da će broj ljudi u koloni biti znatno veći te da policija neće intervenirati? Upotrijebimo li malo zdravog razuma jasno je da branitelji Vukovara nisu svoje živote žrtvovali da bi se stotine ljudi zarazilo opakim virusom! Žrtvovali su se vjerujući da ćemo mi živi znati cijeniti slobodu, a ne se tako neodgovorno odnositi prema njoj.

Kaotičnosti situacije i daljnjem urušavanju mentalnog zdravlja svakako doprinosi činjenica da građani nikada ne znaju jesu li mjere koje predloži Stožer univerzalne ili ipak uvijek postoje neke iznimke. Čak kada su mjere dobro odmjerene i sveopće, njihova se provedba ne kontrolira na adekvatan način, čime zapravo gube smisao, a Stožer kredibilitet. Da bi se mentalno zdravlje koliko toliko popravilo nužno je potrebno ljudima vratiti osjećaj sigurnosti i povjerenja u pojedince i institucije koje upravljaju ovom ozbiljnom situacijom. Ako građani imaju dojam da se sve radi stihijski, po metodi pokušaja i pogrešaka, pa što bude, to samo produbljuje osjećaj besmislenost i potiče ih na nepridržavanje epidemioloških mjera.

Prije nekoliko dana doktorica Markotić je izjavila da je lako donijeti mjere ali  ih je teško provesti u djelo. Kako građane privoljeti da slijede upute i sačuvaju zdravlje, a možda i život? Gotovo svi znamo iz iskustva da djeca uglavnom ne prihvaćaju savjete, preporuke pa čak ni naređenja od onih u koje nemaju povjerenja. Sve što takvi od njih traže doživljavaju najčešće kao nepotrebnu i besmislenu gnjavažu. A gnjavatori mogu biti roditelji, učitelji, treneri, političari… Ako građani tako doživljaju preporuke Kriznog stožera i Vlade, onda nam se ne piše dobro!

One Reply to “MENTALNO ZDRAVLJE NA ČEKANJU”

  1. Puno je bilo ratova kroz ljudsku povijest, gladi, bolesti, nevolje…nije bilo ni kriznih štabova ni stožera…radio je instiktivni opstanak, kao sastavni dio čovjeka. Borba za preživljavanje. Danas, razmaženi, sebični i egoistični trebamo nekoga da nam kaže šta smijemo, šta ne. Teško nosit masku, distancu, ljubit i poštivat bližnjeg vlastitom empatijom…..postali smo kenjkavi i nesposobni za život kojeg je isključivo definirao materijalizam. Ne bi nam niko trebao ništa govoriti jer ne bi nikom trebali činit ono što ne bi želili da nama drugi čine. Mladi su samo onakvi kako smo ih naučili. Stanje je vanredno pa i ponašanje svakog pojedinca treba odsustvo sebičnog egoizma. Ne mogu ni u najobjektivnijim razmišljanjima sastavit ikakvu ekipu na čelu države koja bi nas dovela u red. To je samo po sebi nemoguća misija. Do sada je povijest nebrojeno puta pokaasla daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je. Nagledali se. A i još ćemo…tko god to bio. Na žalost.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *