Što je u ovom trenutku sloboda? Šetati ulicom i moći se rukovati s kim poželiš? I poljubiti? Ući u dućan bez maske i rukavica?  Stigmatizirati oboljele od virusa, pa i one već  izliječene, bez ikakvih posljedica? Koja je vrijednost slobode ako inzistirajući na osobnoj slobodi  pojedinac predstavlja prijetnju svojoj okolini, a i sebi? Podaci kažu da je do sada oko 1000 ljudi prekršilo mjeru samoizolacije, a uputu o nenapuštanju mjesta prebivališta bez potrebne dozvole također mnogi nastoje zaobići.

Bez slobode mišljenja i djelovanja, carevala bi apsolutna poslušnost – prihvaćanje bez pogovora onoga što odrede neki moćnici. To naravno ne bi bilo dobro i tako ne bismo željeli živjeti. Volimo slobodu.

Ipak, cijeneći slobodu, vjerojatno nam je jasno da u civiliziranim građanskim sredinama ipak moraju postojati pravila ponašanja. O mnogim pravilima se može raspravljati, pravila se mogu i moraju kritizirati i dovoditi u pitanje, odnosno znati argumentima opravdati njihovo postojanje ili pak uklanjanje. Međutim, čini mi se da postoje i iznimne situacije u kojima o pravilima koja štite zdravlje i sam život, ne treba raspravljati.

Kako nas je podučio Fromm, postoje dvije vrste slobode: sloboda odsloboda za.  Poželjno bi bilo izboriti slobodu od služenja autoritetima bez pokrića, od farizejštine, bahatosti, varanja, laganja, od uvjerenja o vlastitoj nezamjenjivosti i nepogrešivosti, od gluposti, sebičnosti, populizma… i našlo bi se toga još. Jednako je tako važno prihvaćati slobodu za argumentirane rasprave, poštivanje i uvažavanje različitih mišljenja, poštivanje znanja, razumno i odgovorno djelovanje…

Ovih se dana raspravlja o mogućem ugrožavanju građanskih sloboda. Spominju se ljudi koji nisu mogli otići u svoje vikendice na otocima ili na kopnu, ali izvan mjesta prebivališta, zbog odluke o ograničavanju slobodnog kretanja. Smiju li se donositi takve  odluke?

U Splitu su ljudi šetali Marjanom, Rivom, Žnjanom, u grupama, ne poštujući izrečena pravila o socijalnoj distanci. Je li narušena njihova sloboda kad ih se u tome sprečavalo? 

Zar doista treba tolerirati neposluh građana koji ne poštuju mjeru samoizolacije? Koliko ljudi može ugroziti njihov izlazak iz stana i odlazak u kupovinu, u bolnicu, na susret s prijateljima? Zar doista njihova osobna sloboda mora biti iznad sigurnosti i njih i onih s kojima će doći u doticaj?

Smije li zagrebački gradonačelnik u sadašnjoj situaciji kada je njegov grad suočen s opasnom zarazom ali i posljedicama strašnog potresa izjaviti: „Ovo se ne bi dogodilo da su ljudi ulagali u svoju imovinu“. Pri tome je naravno zaboravio da su u Zagrebu stradale i  škole, muzeji, bolnice… Je li javnim osobama dopušteno govoriti besmislice i neistine, vrijeđati svoje sugrađane jer je to sloboda iznošenja vlastitog mišljenja?

A i europska unija čini se ima nekih poteškoća sa razumijevanjem pojma solidarnosti. Spada li u slobodu djelovanja i zanemarivanje ljudskosti, empatije? Puno je problema vezano uz slobodu!

A sudac Ustavnog suda, Abramović je iznio slijedeće mišljenje: „ Nema te nužde koja opravdava postupanje mimo zakona i Ustava jer i Ustav i zakoni reguliraju stanje nužde. Ne čini zajednici najbolje onaj tko traži prečace već onaj koji održava putove. Procedura je glavna zaštita demokracije, a dugoročno gledano šteta na demokraciji veća je od štete izazvane bilo kakvim virusom“.

Više puta sam pročitala ove rečenice i nisam shvatila da školovan čovjek, uz to sudac Ustavnog suda vjeruje da je procedura važnija od ljudskog života. Jer demokraciju, kaže on, štiti procedura. I tko nam je kriv ako se u nedjelju ili neki drugi nezgodan dan dogodi nešto što zahtjeva trenutnu intervenciju. Ali, ništa se ne smije poduzeti bez propisane procedure. Nema zabrane druženja, nema zabrane gomilanja ljudi u trgovinama, nema zabrane putovanja ma gdje želite poći, nema kontrole poštivanja samoizolacije, (jer u pitanju je osobna sloboda) sve dok nešto od toga ili sve, Sabor ne zabrani – ako uspije sakupiti dvotrećinsku većinu.

Koliko će ljudi u međuvremenu biti zaraženo, koliko će umrijeti, manje je važno. Jer demokracija temeljena na proceduri očito je, nekima, na vrhu hijerarhije životnih vrednota.

A znamo i da su mnogi koji su pokrali ovu državu postupali, također po toliko cijenjenoj proceduri.

One Reply to “SLOBODA U DOBA KORONE”

  1. Granica između demokracije i anarhije zna bit tanka ko vlas kose. Anarhiste, kojima je neposluh poštivanja struke u ovim izvanrednim okolnostima izraz demokracije, treba debelo kaznit, izolirat i javno objelodanit. Nek se zna tko je govno i tko smrdi! /isprika na vokabularu, ali okolnosti nalažu da se prave stvari i osobe nazivaju pravim imenom/.
    Sudac Ustavnog suda nije vrijedan spomena. Da nije izjavio takvu bedastoću, tko zna bi li itko za njega ikada saznao. Al ego je ego. Dok dotični uspostavi formu, odu ljudski životi. Kao da se njemu uopće za njih i fućka. Zna narod, u ovim okolnostima, prepoznat koristi li se vlast radi autokracije ili radi općeg dobra. Novinarka Slobodne može šetat, ali ne smije, koristeći medij u kojem radi, javno pozivat svoju staru majku da šeta s njom po Žnjanu, jer onda poziva sve vani. Poziva na neposluh. Dok Stožer i pametni mediju upiru na #ostanidoma#.
    Svakako, ovo je vrijeme koje će iznjedrit najbolje od nas. Jednako kao šta će prokazat talog i kaljužu našeg društva.
    Bandić?! O, Bože, oprosti mu jer ne zna nit šta radi, nit šta govori.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *