Mnogim ljudima je uvijek sve jasno, za njih ne postoje dileme i sumnje, oni ne vole postavljati pitanja jer to narušava njihovu sigurnost. Međutim, vjerujem da je postavljanje pitanja, razrješavanje dilema i sumnji bitna ljudska karakteristika te pokazatelj ozbiljnosti i zrelosti osobe koja  ne prima događanja oko sebe zdravo za gotovo.   

Znaju li građani Vukovara ali i ostali građani Hrvatske zašto se lome koplja oko ploča u Vukovaru na kojima je tekst napisan ćirilicom? Jer, Zakon kaže da grad kao što je Vukovar, koji ima jednu trećinu pripadnika srpske nacionalne manjine, treba postaviti ćirilične ploče. Dok vrijedi podatak o postotku Srba, sve bi trebalo biti jasno. A ćirilica je jedno od tri hrvatska povijesna  pisma!

 Zašto nas naša Predsjednica stalno uvjerava da smo u bivšoj državi svi imali probleme i poteškoće koje je ona možda imala, a možda ju i sjećanje ne služi najbolje, iako je relativno mlada?

Zašto je u Splitu izbrisan grafit posvećen sjajnom košarkaškom klubu Jugoplastika, a neki drugi napisi u gradskoj jezgri i dalje „ukrašavaju“ zidove?

Zašto  nitko od gradskih i županijskih vlasti nije bio na proslavi 75. obljetnice oslobođenja Splita od fašizma?

Je li uistinu trebalo čekati sedam mjeseci da zamjenik ravnatelja policije podnese ostavku jer je uhvaćen u prebrzoj vožnji?

Je li moguće da je glavni državni inspektor, gospodin Mikulić nenamjerno imovinsku karticu pogrešno ispunio već deset puta?

Kako je moguće da je 16 sinova poginulih branitelja mjesecima a neki i dulje od godinu dana primalo mirovine očeva iako su prekinuli školovanje i time izgubili pravo na te mirovine?

Štrajk prosvjetnih djelatnika traje i dalje. Do kada? Da su plaće prosvjetara i njihov status u društvu loši, nažalost nije nova vijest. Jesu li sadašnji, a to znači i nekadašnji, pa vjerojatno i budući čelnici sindikata prave osobe za zastupanje interesa prosvjetara i pratećeg osoblja? Je li moguće da ne postoji neko novo lice koje bi se željelo uključiti u sindikalnu borbu i možda bilo uspješnije od ovih  „vječnih“ predstavnika?

Zašto roditelji malog Gabrijela koji je prije 11 mjeseci umro u splitskoj bolnici još čekaju rezultate vještačenja na temelju kojeg bi se mogla pokrenuti istraga te utvrditi moguću odgovornost nekih liječnika u Metkoviću?   

Kažu, sada živimo u vremenu slobode, dakle smijemo se potužiti na sve što nam smeta, smijemo tražiti da nam se odgovori na sva pitanja koja nas zanimaju. A je li baš tako? Sigurno nitko neće na Goli otok zbog neprimjerenih pitanja, ali hoće li imati neugodnosti druge vrste? I hoće li dobiti odgovore na postavljenja pitanja ili će ona biti ignorirana kada to odgovara onome tko bi trebao pružiti tražene odgovore.

Pitanja potaknuta  potrebom za vrijeđanjem, omalovažavanjem, širenjem netrpeljivosti i mržnje ili pak potrebom za iskazivanjem vlastite moći mislim da nisu pokazatelj slobode već njezine zlouporabe.

Ali ako je postavljač pitanja motiviran željom da pomogne nekome, da razotkrije neradnike i lopove,  da se argumentiramo i pravednije definira neka problematična situacija, da se zaštite oni koji se sami ne znaju ili ne mogu braniti,  da se bolje kontrolira ponašanje onih koji se smatraju nedodirljivima onda su pitanja dobro došla, čak neophodno potrebna, jer mi živimo u slobodi!

One Reply to “O MILA, O DRAGA, O SLATKA SLOBODO…!”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *